"Ova crkva nije moje otkriće, jer je sagrađena već prije sto pedeset godina. Međutim, jer je izvanredno lijepa i jer je neobična oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića. Osim toga, jer je načinjena bez ikakve drvene građe, također nije kao ostale crkve nadsvođena crijepom, već je u potpunosti pokrivena velikim kamenjem postavljenim po dužini, koje se vidi kako s unutrašnje tako i s vanjske strane. Ostale će stvari prikazati slika." Faust je nedvojbeno bio svjestan njenih odlika koje je izdvajaju od uobičajenih građevina toga vremena pa ćemo se osvrnuti upravo na te karakteristike koje je kasnije prepoznao i UNESCO:

‍

Ljepota

‍

Katedrala svoju ljepotu duguje jedinstvenom organskom spoju dva sasvim različita stila – gotike i renesanse. Zahvaljujući tome što se katedrala, stjecajem različitih okolnosti, gradila 105 godina, došlo je do prirodnog srastanja stilova. Također, ona je mjesto na kojem se renesansa prvi put pojavila u Hrvatskoj i to zahvaljujući Jurju Dalmatincu, genijalnom majstoru koji je već započetu katedralu spasio od prosječnosti, projektirajući nezamisliva arhitektonska rješenja.

‍

‍

Osim toga, Juraj je katedralu obogatio svojim remek djelima – frizom od 71 ljudske i 3 lavlje glave te krstionicom koja se nalazi u samoj utrobi katedrale. Friz s glavama galerija je originalnih i međusobno različitih portreta ljudi Jurjeva vremena. Većinom su to muškarci, uz pokoje žensko i dječje lice. Osim što se odlikuje vrhunskom izvedbom ovaj friz utjelovljuje duh vremena renesanse – humanizam, gdje je čovjek kao mjera svih stvari postavljen na jednu sakralnu građevinu. Jurjeve glave nisu sveci koji nas gledaju s visina, već su svojom ljudskošću, ali i smještajem u visini pogleda, jednaki nama.

Svojim vlastoručnim potpisom „Juraj Matejev Dalmatinac“ na apsidama, Juraj nam šalje dvije poruke: on nije anonimni srednjovjekovni graditelj već genijalni majstor s imenom, te ono što je nama važno – nije stranac koji nam je donio napredak, već naš čovjek, Dalmatinac, koji je otišao u svijet, vratio se obogaćen i tako razvio vlastite, revolucionarne ideje.

U krstionici vidimo samu esenciju njegovog stvaralaštva – u nevelikom, vrlo intimom prostoru on virtuozno upleće gotičku čipku s renesansnom skulpturom, a smještajući nad krsni zdenac prikaz samo dvojice od Svetog Trojstva: Boga Oca i golubice Duha svetoga – čini svako netom kršteno dijete u zdencu - Sinom Božjim. Ima li snažnije poruke humanizma od ove?

Jurja na mjestu protomajstora katedrale nakon smrti zamjenjuje Nikola Firentinac. On gradi u čistom renesansom stilu, nastavlja, i mjestimično pojednostavljuje Jurjeve ideje i privodi ih prema samom kraju. Imao je hrabrosti, vizije i vještine realizirati ono što je Juraj zamislio – kamene svodove i kupolu. Također nam je ostavio prekrasne renesansne skulpture svetaca zaštitnika podno same kupole.

‍

Neobičan oblik

‍

Kako Faust kaže „kako s unutrašnje tako i s vanjske strane“ znači da vanjski obris katedrale potpuno odgovara unutarnjem prostoru, vjerno ga prati. One oblike koje vidite izvana – kad jednom uđete u unutrašnjost katedrale i podignete glavu – vidite i iznutra. Na taj način katedrala ostavlja dojam divovske kamene školjke u koju ste kročili ili ogromnog preokrenutog broda. Njeno renesansno trolisno pročelje jedino je svoje vrste koje nije samo dekorativno, već zaista odražava ono što se iza njega nalazi. Sve navedeno predstavlja utjelovljeni duh renesanse koji teži jasnoći i iskrenosti – nema kulisa, katedrala je ono što jest, jedinstvena u svom kamenom geometrijskom savršenstvu.

‍

Kamen kao jedini građevinski materijal

‍

Sve gore napisano bilo je moguće upravo zbog kamena kao jedinog materijala korištenog u gradnji. Nema veziva, nema drvenih greda, krovova prekrivenih crijepom ili izlivenih od olova, kako je inače bilo uobičajeno. Katedrala sv. Jakova jedina je katedrala sagrađena u potpunosti od kamena i to dotad neviđenom tehnikom montažne gradnje gdje svaki kamen prianja u one susjedne. Čak su i njeni svodovi i kupola sagrađeni na isti način. Taj sistem nazvan „utor i pero“ mnogi danas pojednostavljeno uspoređuju sa sistemom Lego kockica kako bi lakše dočarali gradnju.

Kameni krov kao oklop štiti katedralu od požara, ali i neprijateljskih projektila – što se pokazalo korisnim u Domovinskom ratu kada je pogođena kupola. Upravo je kamen kao materijal odigrao ključnu ulogu jer da je kojim slučajem bila sagrađena od bilo kojeg drugog materijala, ne bi izdržala. Popravak kupole dao je neočekivanu priliku za  uvid u tajne te kamene slagalice – demontažom i ponovnom montažom zamijenjenih ploča kupole otkriveni su ključni detalji montažne tehnike.

‍

‍

Sama bit njene konstrukcije ono je što ju je upisalo na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Ona je kameno svjedočanstvo sklada gotike i renesanse. A upravo je kamen, kao jedini materijal, zaslužan za jedinstvo katedrale kao cjeline pa se slobodno može reći da je na šibenskoj katedrali kamen ujedinio stilove. Jedna je od rijetkih građevina svoje vrste koja nije izmijenjena tijekom vremena već je zadržala svoj originalni oblik, odnosno u potpunosti je sačuvana u izvornom stanju.

‍

Posjetite katedralu sv. Jakova

‍

Pri posjetu ne zaboravite da je katedrala ujedno i živo srce zajednice - mjesto bogoslužja, molitve i tišine, stoga svakako pripazite da ste prikladno odjeveni i tihi. U katedrali se redovito održavaju i vjenčanja – što je nakon ceremonije, vani na trgu ispred katedrale spektakl za sebe, a u Jurjevoj krstionici i danas se krste djeca.

‍

‍

Katedrala ima i svoj interpretacijski centar. Nazvan je Civitas sacra što na latinskom znači sveti grad i simbolizira vjekovnu težnju Šibenčana da podignu dotad neviđenu katedralu. U sklopu postava saznat ćete više o tajnama gradnje katedrale kroz interaktivni dio, dok se istovremeno možete diviti vrijednim djelima sakralne umjetnosti kojima Šibenik obiluje. Nalazi se svega 3 minute laganog hoda od katedrale u Ulici kralja Tomislava koju domaći i dalje nazivaju, po starinski, Kalelarga.