.svg){kind=icon}
Ova ljubavna priča počinje u moru, točnije u bočatoj vodi ušća Krke u Jadran, mriješćenjem dagnji, odnosno kako u Šibeniku kažemo, pidoća. Svakoga proljeća i jeseni - u ožujku i listopadu, odvija se ljubavna igra između mliječno bijelih (muških) i narančastih (ženskih) mesnatih unutrašnjosti zatvorenih u mraku crnog oklopa školjke. Njihovim potomcima - malim pidoćama treba 12 do 18 mjeseci da dosegnu svoju punu veličinu. Iako u njima možete uživati tijekom cijele godine, njihovo je meso najjedrije i najbogatije upravo od lipnja do listopada – savršeno tempirano u vrijeme ljetne sezone i podsezone. A idealno ljetno vino šibenskog kraja koje se izvrsno sljubljuje s pidoćom je debit, dajući ovoj ljubavnoj priči istinski happy end na nepcu.
Oba glavna lika ove priče – i pidoća i debit – duboko su utkana u šibensku eno-gastro tradiciju. Ovdje se pidoća jela još prije sedam do osam tisuća godina, o čemu svjedoče arheološki ostaci. Ušće rijeke Krke u Jadran, od Skradina pa sve do Kanala sv. Ante i dalje u more, njeno je prirodno stanište gdje samonikle kolonije pidoća naseljavaju zonu plime i oseke. Na velikom djelu tog područja brojna su uzgajališta pidoća odakle ona na stol dolazi u najkraćem mogućem roku. Tajna šibenske pidoće leži u bočatoj vodi koja je kemijski raznolikija od slane i slatke; puna je hranjivih tvari koje donosi rijeka, kao i onih koje donosi more. Zato je ovo područje iznimno bogato fitoplanktonom i zooplanktonom kojima se pidoće hrane te stoga upravo ovdje najbolje uspijevaju. One su naša superhrana bogata hranjivim tvarima među kojima prednjači vitamin B12 - njegova količina u pidoćama daleko nadilazi onu u crvenom mesu koje se inače smatra njegovim glavnim izvorom. A sa samo pet do sedam porcija pidoća mjesečno možemo zadovoljiti potrebe za unosom Omega 3 masnih kiselina.
Debit se, pak, ovdje smatra jednom od najstarijih autohtonih sorti, iako ga neki izvori, zbog jednog od njegovih starijih imena – puljižanac, povezuju s talijanskom pokrajinom Apulijom do koje je navodno mediteranskim trgovačkim putovima stigao iz daleke Smirne. U našim su ga krajevima zvali i čarapar, a ime debit, uz verziju pagadebit, dobio je u vrijeme Napoleonove vladavine Dalmacijom, kad ga je navodno zavolio sam maršal Marmont. Naime, ova je bijela sorta, zbog iznimne otpornosti i rodnosti, vinogradarima i u najlošijim godinama garantirala siguran urod, a time i novac za plaćanje poreza i vraćanje dugova (tal. paga debito – plaća dug). Stoljećima je bio skroman vjerni suputnik šibenskih težaka, a danas s ponosom osvaja vinske karte vrhunskih restorana zahvaljujući vinarima šibenskog kraja koji su prepoznali njegov potencijal.
Pidoća i debit nisu samo jedna školjka i jedna vinska sorta, oni su simboli dalmatinskog načina života, našeg okupljanja oko stola, naših marendi, ručkova i večera kod kojih hrana nije samo puka konzumacija već povod za druženje, ćakulu i pismu. Upravo ta tri sastojka, uz samu pidoću i debit, tajna su uspješnosti ove manifestacije koja se tradicionalno održava svake godine u lipnju. Jer kad vas put nanese u šibenski kraj i kad poželite probati nešto uistinu domaće i tradicionalno – nešto što je zajamčeno svježe, bogato nutrijentima, nabavljeno unutar onih famoznih „nula kilometara” – što je bolje od pidoća uz čašu rashlađenog debita? To je ono naše, naizgled skromno i jednostavno, a zapravo vrhunsko na svaki mogući način.
Na manifestaciji Pidoća i debit se vole dajemo ugostiteljskoj mašti na volju – ovdje ćete naići na najjednostavnije tradicionalne načine priprema pidoća rame uz rame s modernim zaokretom u pristupu, a sami možete kušanjem doći do zaključka što vam se više sviđa. Sve to obavezno zalijte pokojom čašom vrhunskog debita kojeg su naši vinari izvukli iz svojih podruma kako bismo svi zajedno uživali u večeri okusa, mirisa i prisnog, domaćeg druženja uz zvukove dobre glazbe.
