U prošlosti je bila glavno shopping odredište jer su se u njoj nalazile trgovine i obrtničke radnje, a u popodnevnim i večernjim satima postajala je omiljeno šetalište. Toliko omiljeno da se prije sto godina šetnja po Kalelargi morala regulirati posebnom uredbom kako bi se izbjegle gužve. Danas se u njoj također nalaze dućani s tradicijskim obrtima i karakterističnim šibenskim suvenirima. Nastavite li do kraja Kalelarge, hodajući po njenim kamenim pločama, stići ćete točno do katedrale sv. Jakova, UNESCO-ve kamene ljepotice.

‍

‍

Ako ste, pak, na raskrižju skrenuli desno u Zagrebačku, kročili ste u ulicu koju fetivi Šibenčani s ponosom nazivaju Masna. Neizostavan je dio priče o eno-gastro baštini Šibenika jer je nekad  vrvjela gostionicama, konobama i oštarijama koje su nudile jednostavnu tradicionalnu spizu. Tu su, najčešće na marende, zalazili radnici te ostali puk, premda ni gospodi nije bila mrska. Od silnog isparavanja i masnoće koje su kuhinje oštarija ispuštale, ulica je dobila svoj masni nadimak. Neki opisi spominju čak i mast koja se po podu slijevala s netom ispečenih janjaca koji su naslonjeni na zidove oštarija mamili gladne. I danas njene kamene ploče sjaje, ali ne od masti, već od tragova nogu onih koji po njoj šeću.

‍

‍

Masna je živa u svako doba godine jer je jedno od omiljenih mjesta gdje domaći ispijaju kavu. Ako skrenete u sporedne ulice koje je okružuju, namirisat ćete mjesta na kojima domaći jedu iste one marende kakvima se nekada gostilo u Masnoj. Tamo gdje Masna završava počinje uspon prema Gorici, najstrmijem dijelu starog grada, a splet uličica dovest će vas do njegove najviše točke tvrđave sv. Mihovila.

Bez obzira odlučite li se na raskrižju za Kalelargu ili Masnu (Ulicu kralja Tomislava ili Zagrebačku) nećete pogriješiti jer su obje prožete neodoljivim mediteranskim šarmom, a oku vrlo zanimljive jer obiluju arhitektonskim detaljima. Na kraju ćete ipak istražiti obje!