Ta građanska inicijativa i danas Šibeniku služi na ponos. Zgrada je nastala na temeljima, tada netom srušenih gradskih zidina, točnije kule Bersalj. Slobodno možemo reći da je kazalište preuzelo sudbinu prostora – postalo je jedan od kulturnih bedema grada.
Šibenik je njegovimkonačnim otvorenjem 1870. godine, dobio tada najveće i najljepše kazalište na hrvatskim prostorima, s čak 500 sjedećih mjesta. Sagrađeno u neorenesansnom stilu kazalište krije stropnu fresku Antonia Zuccara na kojoj su prikazani znameniti Šibenčani Antun i Faust Vrančić, Martin Kolunić Rota i Nikola Tommaseo te dalmatinski slikar Andrija Medulić uz alegorijski prikaz Dalmacije kao mlade žene. Prva izvedena predstava bila je drama Kip od mesa na talijanskom, dok je trebalo proći čak četiri godine do izvođenje prve predstave na hrvatskom jeziku. Isprva nazvano Društvenim kazalištem, ubrzo je ponijelo ime Teatro Mazzoleni, u čast tenora svjetskog glasa, Šibenčanina Francesca Mazzolenija. On je bio stric još poznatije Ester Mazzoleni, lirskog soprana koja je svoje prve glazbene korake napravila upravo na daskama ovog kazališta. Kazalište se također ponosi činjenicom da je, zahvaljujući hrabrosti i vizionarstvu Ante Šupuka i Vjekoslava Meichsnera te njihovoj hidroelektrani na Krki, postalo jedno od prvih kazališta osvjetljenih izmjeničnom strujom na svijetu. To je u početku, zbog prejake svjetlosti koja je otkrivala detalje, čak i smetalo pojedinima divama koje su u njemu gostovale.
Iako je zgrada otvorena 1870., Šibenčani su se kazalištem zarazili mnogo ranije. Predstave su se održavale unutar Kneževe palače, u samostanima i salonima plemićkih palača, te u privatnoj kući na Dobriću na čijem pročelju i danas stoji kameni maskeron. Jedna od gradskih ulica nosi naziv Starog kazališta u čast zdanja koje je prethodilo današnjem, a nalazilo se u njegovoj neposrednoj blizini. Što se spomenutih predstava u samostanima tiče, jedna od njih ostavila je neizbrisiv trag u kazališnoj povijesti Šibenika do te mjere da se njen spomen nalazi i u samom Statutu HNK u Šibeniku. Radi se o predstavi Tri kralja koju su benediktinke plemkinje i njihove učenice izvele dvaput u veljači 1615. godine i time uzrokovale svađu u publici zbog koje je cijeli slučaj završio na sudu. Da nije bilo tih nesretnih okolnosti ne bi se ni znalo da su prve hrvatske, i jedne od prvih europskih glumica, bile upravo iz Šibenika.
Današnje kazalište nasljednik je Narodnog kazališta osnovanog nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine. Od 1966. godine, kazalište postaje i dom jedne od najvažnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj – Međunarodnog dječjeg festivala (utemeljenog 1958.).Tih lipanjskih dana ključevi grada prelaze u ruke djece i počinje šibensko„peto godišnje doba“.
Dramski ansambl vremenom je iznjedrio velika glumačka i filmska imena poput Špire Guberine, Mate Relje, Mate Gulina i Gorana Višnjića. Ovdje se čuva i uspomena na velikana naše književnosti – u nekadašnjem foajeu uređena je Spomen-soba Ive Brešana, neraskidivo povezanog s Kazalištem.
Danas u HNK u Šibeniku, osim profesionalnog ansambla koji ostvaruje samostalne produkcije, kao i one u suradnji, djeluje i vrlo uspješni Dramski studio Ivana Jelić te legendarni dječji zbor Zdravo maleni.
