Njegova poezija nosi u sebi senzibilnost, pozitivan duh i vjeru u život, a autor ističe da osjeća potrebu živjeti i tuđe živote te kroz stihove prenijeti iskustva i priče drugih ljudi.

Milošević je otac i suprug, rodom iz Jagodine, a kako sam kaže, sa sobom nosi samo dušu, jer je to ono što na kraju ostaje. Smatra da se pjesnikom ne postaje, već da se pjesnik rađa. Kao jednog od najvećih pjesnika svog vremena ističe Đorđa Balaševića, umjetnika koji je, prema njegovim riječima, uspio stihove pretvoriti u film, a riječi u život.