Utvrda Ključica, poznata i kao Ključ, strateški je pozicionirana na desnoj obali kanjona rijeke Čikole. Njezina izgradnja pripisuje se hrvatskim velikašima Nelipićima, koji su u 13. i 14. stoljeću kontrolirali područje Miljevačkog platoa. Prvi neizravni spomen utvrde datira iz 1333. godine, kada se spominje Izan Nelipić od Ključa. Kroz povijest, Ključica je bila predmet sukoba, uključujući napade Šibenčana u 14. stoljeću, koji su je oštetili, ali ne i uništili. Mirovnim ugovorom iz 1345. godine, Nelipići su se obvezali srušiti novu kulu, a utvrda je kasnije prešla u posjed cetinskih Nelipića.
Ključica je pravokutnog oblika i sastoji se od utvrđenja te ograđenog podgrađa. Unutar utvrde sačuvani su ostaci zidova višekatne palače, kao i pomoćnih prostorija. Zid podgrađa je velikim dijelom očuvan, uključujući dvorišna vrata i ostatke utvrđenih vrata u jugozapadnom kutu. Sondažna arheološka istraživanja provedena su u jugoistočnom i sjevernom dijelu utvrde. Nalazi uključuju domaću keramiku, finu majoliku iz 13. do 15. stoljeća, ulomke gotičkih arhitektonskih elemenata, stakla, kamene kugle projektila i metalne predmete, uglavnom kovane željezne čavle.
Početkom 16. stoljeća, regija je bila izložena osmanskim upadima. Oko 1522. godine, Turci su zauzeli Ključicu, koja je ostala pod njihovom kontrolom do Kandijskog rata 1648. godine. Nakon povratka u posjed, utvrda je napuštena zbog gubitka strateškog značaja. Njezina nepristupačnost doprinijela je očuvanosti do danas. Danas je Ključica dostupna posjetiteljima kao povijesna lokacija unutar Nacionalnog parka Krka, nudeći uvid u srednjovjekovnu arhitekturu i povijest regije.
