U jeku rimskih građanskih ratova, nakon Cezarove pobjedekod Farsala, Ilirik je postao poprište značajnih vojnih operacija. Godine 48.pr. Kr., Cezar je poslao legata Aula Gabinija s pojačanjem, čiji je put vodio do Burnista na rijeci Krki, strateški važnog prijelaza prema borbenim Delmatima. Iako je Gabinijeva vojska pretrpjela težak poraz od Delmata, ovaj događaj naglasio je važnost Burnuma kao potencijalnog vojnog uporišta. Pola stoljeća kasnije, August se ponosno hvalio povratkom legijskih bojnih znakova od Delmata, što je postigao tijekom svojih ratnih operacija od 35. do 33. pr.Kr. Burnum je tada služio kao ključno uporište iz kojeg je Oktavijan krenuo u rat s Delmatima, proširivši rimsku provinciju Ilirik duboko u kontinentalnu unutrašnjost i otvorivši kopnenu komunikaciju između zapadnih i istočnih provincija Carstva.

‍

‍

Mir u provinciji Ilirik, kasnije poznatoj kao Dalmacija, nije bio trajan. Od 6. do 9. godine prvog stoljeća, izbio je golemi rat poznat kao Bellum Batonianum, koji je izazvao paniku u Rimu. August je angažirao petnaest legija i pomoćne postrojbe, a na terenu su se istaknuli njegovi najbolji generali, uključujući budućeg cara Tiberija. Nakon gušenja pobune, Rimje osigurao mir uspostavom sustava utvrda, uključujući dva legijska tabora –Burnum i Tilurium – te mrežu vojnih cesta. Ovi garnizoni, s petnaestak tisuća vojnika, ojačani su sustavnim naseljavanjem veterana na plodna, depopularizirana područja, čime je planski nestao sloj mladih, buntovnih ljudi i spriječena mogućnost novih pobuna.

‍

‍

Na desnoj obali rijeke Krke, nasuprot autohtonog naselja Burnista na gradini Puljane, sagrađen je stalni kameni legijski logor. Aglomeracija Burnum je tijekom prvog stoljeća brojila petnaest do dvadeset tisuća stanovnika, uključujući vojnike, veterane, domorodačko stanovništvo i naseljenike, čineći ga najvećim naseljem u rimskoj Liburniji. Vojska je bila pravi etnički lonac, privlačeći ljude iz cijelog rimskog svijeta – od keltskog prostora sjeverne Italije do Galije, Makedonije, Sirije i alpskih krajeva. Ženei djeca vojnika, trgovci i obrtnici svih profila, dolazili su u potrazi za poslovnim prilikama, stvarajući dinamično društvo. Rijeka Krka, bogata ribom i pogodna za izgradnju vodenica i stupa, pružala je veteranima dodatne mogućnosti za život i zanatske djelatnosti, što potvrđuju i nadgrobni spomenici pronađeni u kanjonu.

‍

‍

Arheološka istraživanja u Burnumu otkrila su bogatstvo materijalnih dokaza koji svjedoče o njegovoj važnosti. Nakon Kaligulinog ubojstva, car Klaudije je 41. godine došao na vlast i, zahvalan za lojalnost XI. i VII. legije tijekom Scribonijanove pobune, dodijelio im počasnu titulu Claudia pia fidelis. Klaudije je uložio znatna sredstva u promjenu urbane fizionomije Burnuma, što dokazuju fragmentarni natpisi o obnovi zapovjedne zgrade (principia) i izgradnji amfiteatra. Nalazi pečata XI. legije s oznakom CPF na krovnim crijepovima ukazuju na građevinsku fazu vojnog vježbališta(campus) iz tog vremena. Kasnije, nakon samoubojstva Nerona 68. godine i građanskog rata, car Vespazijan je u Burnum poslao IV. legiju (IIII Flaviafelix), što dodatno potvrđuje strateški značaj ovog mjesta za Rimsko Carstvo.