Znanstvenici, polihistori i inovatori

‍

„Šibenski su umovi stoljećima pomicali granice mogućeg, ostavljajući iza sebe prve rječnike, epohalna botanička djela i revolucionarne metode koje su promijenile svijet.“

‍

Faust Vrančić (1551. - 1617.)

‍

Faust Vrančić bio je hrvatski polihistor, leksikograf i izumitelj, rođen u uglednoj šibenskoj obitelji 1551. godine. Nakon školovanja u Italiji i službe na dvoru cara Rudolfa II. u Pragu, posvetio se crkvenom pozivu i znanstvenom radu. Njegova najvažnija djela stekla su svjetsku slavu već za njegova života. “Dictionarium” iz 1595. godine prvi je hrvatski rječnik uopće, neizmjerno važan za razvoj hrvatskog jezika, dok knjiga “Novi strojevi” (Machinae novae) donosi 56 različitih tehničkih konstrukcija. Među njima se posebno ističe Leteći čovjek (Homo volans), nacrt padobrana po kojem je ostao najpoznatiji. Pokopan je u crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci, gdje se danas nalazi njemu posvećen Memorijalni centar.

‍

‍

Robert Visiani (1800. - 1878.)

‍

Robert Visiani bio je ugledni hrvatski liječnik, botaničar i dugogodišnji profesor na Sveučilištu u Padovi. Rođen je 9. travnja 1800. godine u Šibeniku, a nakon završenog studija medicine u Padovi službovao je kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi, koristeći to vrijeme za istraživanje flore. Njegovo životno djelo *Dalmatinska flora* (Flora Dalmatica), objavljeno u tri sveska s dodacima, najopsežnija je monografija o hrvatskoj flori u kojoj je zabilježeno više od 2700 vrsta. Sâm ili u koautorstvu opisao je oko 80 novih biljnih vrsta, od kojih su mnoge nazvane po njemu. Prema vlastitoj želji, posmrtni ostaci preneseni su iz Padove i sahranjeni na šibenskom groblju sv. Ane.

‍

‍

Petar Guberina (1913. - 2005.)

‍

Petar Guberina bio je ugledni hrvatski lingvist, fonetičar i redoviti član HAZU-a čiji je rad ostavio golem trag u svjetskoj znanosti. Rođen je 22. svibnja 1913. godine u težačkoj obitelji u šibenskom Docu, gdje je završio klasičnu gimnaziju prije nego što je nastavio školovanje u Zagrebu i na pariškoj Sorbonnei. Najviše je zapamćen po univerzalnom sistemu slušanja i verbotonalnoj metodi rehabilitacije slušanja i govora koja se proširila po svim kontinentima. Utemeljio je Fonetski institut pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i osnovao Polikliniku SUVAG, za čije je potrebe razvio poseban uređaj nazvan SUVAG aparat.

‍

‍

Majstori riječi, glazbe i umjetnosti

‍

„Od prvih tiskanih stihova i renesansnih moteta do opernih pozornica Milana i Verone, šibenski talent odjekivao je daleko izvan zidina grada.“

‍

Juraj Šižgorić (oko 1445. - 1509.)

‍

Juraj Šižgorić bio je hrvatski humanistički pjesnik i povjesničar, poznat kao autor najstarije hrvatske pjesničke inkunabule. Rođen je u Šibeniku oko 1445. godine u uglednoj plemićkoj obitelji, a nakon studija prava u Padovi vratio se u rodni grad gdje je djelovao kao svećenik i generalni vikar. Njegovo najpoznatije djelo, zbirka *Tri knjige elegija i lirskih pjesama* (Elegiarum et carminum libri tres), tiskana je 1477. godine u Veneciji. U svojim je stihovima, oslanjajući se na antičku baštinu, progovarao o prirodi i osmanskim napadima, posvetivši posebnu pažnju Šibeniku. Njegovo ime danas nosi šibenska Gradska knjižnica.

‍

‍

Ivan Marko Lukačić (1587. - 1648.)

‍

Ivan Marko Lukačić bio je hrvatski skladatelj i orguljaš, istaknut kao najznačajniji hrvatski glazbenik svojega doba. Kršten je u Šibeniku 1587. godine, gdje je stupio u red franjevaca konventualaca, a glazbeno i teološko obrazovanje stekao je u Italiji. Djelovao je u rodnom gradu te u Splitu, gdje je gotovo trideset godina obavljao dužnost gvardijana samostana sv. Frane i glazbenog ravnatelja katedrale. Iza sebe je ostavio zbirku moteta *Svete pjesme* (Sacrae cantiones), tiskanu 1620. godine u Veneciji. Njegovo uvođenje ranobaroknog monodijskog stila označilo je ključan iskorak u hrvatskoj glazbi.

‍

‍

Nikola Tommaseo (1802. - 1874.)

‍

Nikola Tommaseo bio je talijanski književnik, jezikoslovac i političar te središnja ličnost dalmatinskoga književnog života 19. stoljeća. Rođen je u Šibeniku 9. listopada 1802. godine u trgovačkoj obitelji, a rodna kuća nalazi mu se preko puta crkve sv. Frane. Iako je studij prava završio u Padovi i uglavnom boravio u Italiji, više je puta posjetio zavičaj i pisao na hrvatskom jeziku, uključujući svoje najpoznatije djelo *Iskrice* (1844.). U politici je zagovarao autonomiju Dalmacije i ravnopravnost Talijana i Slavena, a cijeloga je života djelovao kao leksikograf objavivši kapitalne rječnike talijanskog jezika.

‍

Julije Skjavetić (1520./30.-nepoznato)

‍

Julije Skjavetić (Giulio Schiavetti) bio je hrvatski skladatelj, općenito smatran najboljim hrvatskim renesansnim skladateljem. Pretpostavlja se da je rođen u Šibeniku 1520-ih ili 1530-ih godina. Tijekom 1560-ih služovao je u šibenskoga biskupa Girolama Savorgnana, u čijoj je pratnji boravio i na Tridentskom koncilu. Bio je svestran glazbenik koji je s podjednakom vještinom skladao sakralnu i svjetovnu glazbu, a danas je poznato njegovih ukupno 47 djela. Sva su njegova djela tiskana u Veneciji između 1562. i 1564. godine, a vrhunski motet *Oče naš* (Pater noster) svjedoči o njegovoj iznimnoj vještini u polifonom stilu.

‍

Ester Mazzoleni (1883. - 1982.)

‍

Ester Mazzoleni bila je jedan od najvećih talijanskih dramskih soprana, zaslužna za oživljavanje ranog talijanskog belkanta i opusa Giuseppea Verdija. Rođena je u Šibeniku 12. ožujka 1883. godine, a vrlo mlada nastupala je u šibenskom kazalištu gdje je njezin stric Francesco Mazzoleni bio veliki dobrotvor. Početkom 1906. godine otišla je u Milano studirati slikanje, no slučajan susret donio joj je operni angažman. Ostvarila je velike trijumfe u Scali pod ravnanjem Artura Toscaninija, a u povijesti opere ostat će zabilježena kao protagonistica *Aide* kojom su 1913. počele operne priredbe u Areni u Veroni.

‍

Graditelji, vizionari i diplomati

‍

"Od kamenih glava na katedrali do orgulja koje i danas sviraju, šibenski su graditelji ostavili djela koja nadživljavaju stoljeća"

‍

Juraj Matvejev Dalmatinac (početak 15. st. - 1473.)

‍

Juraj Dalmatinac bio je kipar i graditelj, zaslužan za utemeljenje šibenske graditeljske škole i jedan od najvećih majstora europske rane renesanse. Iako je rođen u Zadru, njegov je život neraskidivo vezan uz Šibenik, gdje se doselio 1441. godine potpisavši ugovor za protomajstora katedrale sv. Jakova. Njegov rad na katedrali obilježen je inovativnom montažnom tehnikom građenja, a posebno se ističe znameniti niz od 71 ljudske glave na vanjskoj strani apside. U Šibeniku je djelovao i kao savjetnik pri gradnji gradskih zidina te Velike cisterne.

‍

‍

Sv. Nikola Tavelić (oko 1340. - 1391.)

‍

Sveti Nikola Tavelić bio je franjevac i misionar, važan kao prvi Hrvat kojega kao sveca slavi cijela Katolička crkva. Rođen je u uglednoj šibenskoj plemićkoj obitelji oko 1340. godine, a u franjevački je red stupio u rodnom gradu. Nakon dvanaestogodišnjeg djelovanja u Bosni, otputovao je u Svetu Zemlju gdje je u Jeruzalemu brinuo o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Njegov žar za propovijedanjem odveo ga je 1391. godine do Omarove džamije, gdje je javno govorio o kršćanskom nauku, zbog čega je mučenički ubijen. Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 1970. godine.

‍

‍

Antun Vrančić (1504. - 1573.)

‍

Antun Vrančić bio je hrvatski crkveni prelat, diplomat, pisac i humanist koji se ubraja među najistaknutije ličnosti hrvatske povijesti 16. stoljeća. Rođen je u znamenitoj šibenskoj obitelji 29. svibnja 1504. godine, a kao mladić odlazi na školovanje u Ugarsku, Padovu, Beč i Krakov. Obavljao je diplomatske misije u vodećim europskim državama te je godinama bio pregovarač u Carigradu sa sultanom Sulejmanom. Dopisivao se s istaknutim europskim humanistima, a u crkvenoj hijerarhiji dosegnuo je položaje ostrogonskog nadbiskupa i primasa Ugarske.

‍

‍

Petar Nakić (1694. - oko 1769.)

‍

Petar Nakić bio je vodeći graditelj orgulja na području Mletačke Republike te jedan od najvažnijih predstavnika hrvatskog kasnog baroka i ranog klasicizma. Rođen je u okolici Šibenika 1694. godine, a u Veneciji je završio orguljarski zanat i osnovao jedinstvenu školu za izgradnju orgulja. S članovima svoje radionice izgradio je stotine instrumenata širom sjeverne Italije i Dalmacije. Usavršio je graditeljsku tehniku i konstruirao registar *tiratutti* koji je u uporabi i danas. Njegovo najveće poznato djelo u Hrvatskoj su orgulje u crkvi sv. Frane u Šibeniku iz 1762. godine.

‍

Martin Kolunić Roto (oko 1532. - 1582. ili 1583.)

‍

Martin Kolunić Roto bio je istaknuti hrvatski bakrorezac i kartograf, svrstan među najveće bakroresce visoke renesanse u Europi. Rođen je u Šibeniku oko 1532. godine, a djelovao je u Rimu, Veneciji, Pragu te u Beču kao dvorski portretist careva Maksimilijana II. i Rudolfa II. Stekao je ugled izrezujući u bakrorezu djela slavnih suvremenika poput Michelangela i Tiziana. Za hrvatsko je područje osobito značajna njegova kartografska djelatnost iz 1570. godine, a njegov bakropis vedute Šibenika smatra se jednim od najvjernijih prikaza nekoga hrvatskoga grada u 16. stoljeću.